SMEDEREVO, 22. februar 2025 – Radinac je protekle nedelje u par navrata bio prvi u Srbiji po koncentraciji PM10 čestica u vazduhu, ali nje mnogo bolje ni u centru Smedereva, a slično je, ponekad i gore, na periferiji.
Ništa bolja situacija nije ni sa PM2,5 česticama, a očigledno, ipak nije sve ni do železare, bez namere da aboliramo po svim kriterijumima verovatno najvećeg ovdašnjeg zagađivača, mnogo toga je i do kolektivnih i individualnih ložišta. Svako malo iz dimnjaka kotlarnica u gradu pokulja crni dim od mazuta, na obodima grada iz odžaka se vije nekakav braon, ni nalik onom od iole kvalitetnog uglja ili drveta. Da ne govorimo o činjenici da se 70 posto struje u Srbiji dobija iz lignita, stručnjaci kažu takođe problematičnog kvaliteta, pa to kad krene iz termoelektrana…
Sagorevanje uglja radi proizvodnje struje, prema poslednjim istraživanima, odgovorno je za 19,7 odsto ukupnog zagađenja vazduha PM2,5 česticama u Srbiji, a drugi najveći izvor je sagorevanje biomase u indivdualnim ložištima sa udelom od 16,4 procenata. Kada se na sve to dodaju industrija i i saobraćaj dolazimo do ovoga što nas je snašlo.
Istraživanje Agencije za zaštitu životne sredine Evropske unije o posledicama zagađenja vazduha po zdravlje označilo je Srbiju i još nekoliko zemalja Balkana kao crne tačke u Evropi. Crno zvući i njihova procena da je svaka deseta smrt u Srbiji direktna posledica zagađenja vazduha, a svaka peta posredno.
U Evropskoj uniji su smrti usled zagađenja vazduha smanjene za 45 odsto između 2005. i 2022. godine, a cilj je da to smanjenje dostigne 55 procenta do 2030. godine.
U Srbiji zasad nema naznaka smanjenja opasnosti od zagađenja. Naprotiv.